Klanac hrvatskoga Lucidara. Lucidar je priručnik, leksikon, srednjovjekovni enciklopedijski spis u obliku dijaloga između učitelja i učenika. Prvi takav spis, što ga je početkom 12. st. napisao Honorije Augustodunski (Honorius Augustodunensis), bio je posvećen teologiji. Po uzoru na nj nastao je između 1190. i 1195. njemački Lucidar (Lucidarius), namijenjen općoj naobrazbi, koji je osim temeljnih teoloških znanja uključivao i zemljopis, astronomiju, kozmografiju, prirodne znanosti i sl. Jedna od verzija toga lucidara bila je prevedena na češki, a nju je neki glagoljaš iz Istre u prvoj polovici 15. st. preveo na hrvatski.
Podno sela Brnobići, uz put prema selu Grabri, ozidan je suhozid u obliku planine i na vrh zida postavljen kamen oblikovan kao bijeli oblak: Učka i oblak nad njenim vrhom. Ovo je spomen-obilježje svečano otkriveno 1983., posvećeno Hrvatskome lucidaru. Sredinom kamenoga oblaka uklesane su riječi iz Lucidara: Zovet se Istrija. Olinfos je Učka. Ide pod oblaki. Nepoznati je glagoljaš u njemu zapisao pjesmu o Istri i Učki: Vaspet je jedna vlast / jaže zovet se Istrija. / I v tej zemlji je jedna gora / jaže zovet se latinski Olinfos / ježe je Učka. / I te gori visokost / ide daže pod oblaki.
