U organizaciji Čakavskog sabora, pazinske Katedre Čakavskog sabora i Mjesnog odbora Lindar u Lindaru, Zad škole, predstavljen je 13. srpnja, Besedar lindarske cakavice do pedesetih godina 20. stoljeća, autora Josipa Fabrisa. koji nažalost zbog bolesti nije mogao prisustvovati.
U uvodnom dijeli predstavljanja urednik Besedara, prof. Josip Šiklić između ostaloga je naveo: Besedar lindarske cakavice rađao se dugo, gotovo 15 godina. U početku zapravo nije ni zamišljen kao rječnik. Ali je s vremenom tekst dobio formu rječnika. Uz autora zasluge za okončanje ovog dugorađajućeg djela pripadaju trima profesoricama Alvijani Klarić, Vesni Fabris i Orijani Paus. Prvi dio posla odradila je prof. Alvijana Klarić, koja je popisala lekseme s akcentima i njihovo značenje na standardnom hrvatskom jeziku. U tekstu koji sam dobio od autora nedostajala su oprimjerenja, tj. nisu navedeni uz lekseme potrebni primjeri, odnosno nije pokazano na primjerima kako te riječi funkcioniraju u lindarskom govoru. S obzirom da je Alvijana odustala od daljnjeg rada Fabrisova kći prof. Vesna preuzela je taj dio posla. Sva oprimjerenja, ali ne za sve riječi, unijeta su u tekst. Ali time posao nije završen, naime, trebalo je sve te primjere i akcentuirati što je vrlo profesionalno odradila prof. Orijanu Paus na temelju zvučnih zapisa koje je s ocem snimila prof. Fabris. Ono što posebno izdvaja ovaj Besedar od drugih je da u prvom dijelu imamo lindarsko –standardni rječnik, a u drugom dijelu obrnuto standardno – lindarski rječnik. To s razlogom što izvorni lindarski govor nestaje jer umiru njegovi izvorni govornici, a želja nas koji smo radili na rječniku je da rječnik ne ostane mrtvo slovo na papiru nego da mlađe generacije uz pomoć starijih nauče odnosno ožive ovaj lijepi govor.
U Besedaru lindarske cakavice do pedesetih godina 20. stoljeća pohranjeno je veliko leksičko blago lindarskoga govora od oko 5.000 riječi. Iz metodologije izrade rječnika posve je jasna njegova nakana i usmjerenost primarno prema govornicima lindarskoga govora koji u vremenu globalizacije i izloženi s jedne strane nesmiljenom utjecaju hrvatskoga standardnoga jezika kroz školovanje i medije, a s druge strane ugasnuću stare ratarsko-stočarske lindarske civilizacije s vlastitim etnološkim obilježjima, postupno gube leksičko blago i zaboravljaju riječi. Vjerojatno se u suvremenom lindarskom govoru gubi i cakavizam kao njegova markantna značajka pa je cilj i fiksirati starije jezično stanje. U toj je nakani ovaj rječnik posve uspio: popisani su leksemi i donesena su njihova značenja, u svoj svojoj slojevitosti i višeznačnosti; upućeno je i na sinonimne izraze, a dijelu je primjera dodana i stilska odrednica, kazala je recenzentica prof. dr. sc. Sanja Zubčić.
David Ivić govorio je o radu na grafičkom oblikovanju Besedara.
Pavica Stihović rekla je nekoliko riječi o suradnji autora rječnika s pok. Vinkom Stihovićem, a lindarke Elena Jedrejčić i Darinka Gojtan pročitale su iz Besedara nekoliko oprimjerenja.
U glazbenom dijelu programa Noel Šuran i Branimir Šajina izveli su tradicionalnu pjesmu na tanko i debelo: Mala moja stoj mi veselo, Nikola Lovrinić na harmonici je izveo skladu Nella Milottija: Tamo pod Lindarom, a crkveni zbor izveo je skladbu Pučka pjesma Lindaru pok. Ivana Bartolića, dugogodišnjeg lindarskog župnika, u aranžmanu Nikole Lovrinića. Sofija Mišon, učenica drugog razreda osnovne škole, recitirala je pjesmu Zvanić.
