U organizaciji Čakavskog sabora, u četvrtak, 8. listopada 2026. godine s početkom u 12 sati, održat će se svečano otkrivanje spomen-ploče posvećene Zvani Črnji (1920. – 1991.), jednom od najznačajnijih istarskih i hrvatskih književnika, esejista, kulturologa te utemeljitelju Čakavskog sabora.
Spomen-ploča bit će otkrivena na kući u kojoj je ovaj istaknuti autor godinama živio i stvarao, na adresi Krajiška ulica 17 u Zagrebu.
Ovaj kulturni projekt realiziran je s ciljem trajnog očuvanja sjećanja na Črnjin neizmjeran doprinos hrvatskoj književnosti, jeziku i identitetu. Posebnu vrijednost projektu daje suradnja s gospodarstvenicima iz autorovog rodnog kraja: izradu spomen-ploče donirala je tvrtka Kamen d.d. Pazin, dok je njezin siguran prijevoz do Zagreba osigurala tvrtka Rudan d.o.o. Žminj.
Na ploči su glagoljicom uklesana prva dva stiha pjesme „Besedi drage“, a medaljon s likom Zvane Črnje rad je akademskog kipara Damira Mataušića. Pjesnička riječ, glagoljičko pismo i kiparski portret zajedno čuvaju uspomenu na književnika i njegov kulturni svijet.
Program svečanosti (8. listopada 2026.):
• 12:00 h – Otvaranje svečanosti i uvodna riječ domaćina (Čakavski sabor Žminj)
• 12:10 h – Prigodni govori predsjednika ČS, kulturnih institucija, obitelji…
• 12:35 h – Čitanje stihova Zvane Črnje
• 12:45 h – Svečani čin otkrivanja spomen-ploče
• 12:50 h – Izjave za medije i druženje uzvanika
Zvane Črnja (8. X. 1920. – 26. II. 1991.) bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika, kulturologa, publicista i novinara 20. stoljeća, čije je cjelokupno djelovanje ostavilo neizbrisiv trag u očuvanju istarskog identiteta, povijesti i čakavske riječi.
Rođen u Črnjenima kraj Žminja, Črnja je već u ranoj mladosti na vlastitoj koži osjetio pritisak talijanskog fašizma, zbog čega njegova obitelj 1931. godine bježi na Sušak. Taj egzil duboko je oblikovao njegov buntovni duh i domoljublje. Kao devetnaestogodišnjak osniva tajnu antifašističku organizaciju „Mlada Istra“, a tijekom Drugog svjetskog rata aktivno se uključuje u Narodnooslobodilački pokret u Istri, djelujući prvenstveno kao pokretač ilegalnog tiska, novinar i prosvjetitelj. Unatoč partizanskim zaslugama, nakon rata prolazi kroz teška politička iskušenja te provodi kraće vrijeme na Golom otoku.
Njegov poslijeratni rad obilježen je impresivnom novinarskom i uredničkom karijerom u vodećim listovima i časopisima poput Glasa Istre, Vjesnika, Dometa i Mosta. Ipak, njegov najveći kulturološki doprinos leži u vizionarskom pokretanju institucija i kapitalnih projekata. Godine 1969. utemeljio je Čakavski sabor, kulturnu udrugu koja je pokrenula val revitalizacije istarske baštine, uključujući i podizanje monumentalne Aleje glagoljaša. Kao glavni urednik kultne edicije „Istra kroz stoljeća“, sustavno je afirmirao regionalnu povijest i kulturu u širem hrvatskom kontekstu.
Književni opus Zvaneta Črnje obuhvaća poeziju, eseje, dramske tekstove i studije. Njegovo kapitalno djelo Kulturna povijest Hrvatske (1964.) i danas je nezaobilazna literatura, dok se zbirkama poput Žminjskog libra potvrdio kao vrhunski pjesnik istarske čakavštine, dajući dijalektu dignitet visoke literature.
Za svoj izniman doprinos kulturi nagrađen je Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo (1976.). Danas se njemu u čast dodjeljuje ugledna Nagrada „Zvane Črnja“ za najbolju hrvatsku knjigu eseja, čime njegovo ime ostaje trajni simbol intelektualne hrabrosti i ljubavi prema zavičaju.
